Šta je panični poremećaj?
Panični poremećaj odlikuje se iznenadnim napadima intenzivne strepnje ili intenzivnog straha koji se pojavljuju niotkuda, bez ikakvog očiglednog razloga. intenzivna panika obično ne traje više od nekoliko minuta ali, u retkim slučajevima, ona se može vraćati u vidu ,,talasa” tokom perioda od dva sata. Tokom napada panike mogu se pojaviti sledeči simptomi:
• osećaj nedostatka vazduha ili osećaj da vas neko guši, srčane palpitacije, lupanje ili ubrzan rad srca
• vrtoglavica, nestabilnost ili nesvestica
• tremor ili drhtavica
• osećaj gušenja
• prekomemo znojenje
• osećaj mučnine ili nelagodnosti u stomaku
• doživljaj nestvarnosti, kao da niste potpuno svoji (depersonalizacija)
• utrnutost ili peckanje u nogama i rukama
• topli ili hladni talasi po telu
• nelagodnost ili bol u grudima
• strah od ludila ili gubljenja kontrole
• strah od umiranja.
Najmanje četiri od navedenih simptoma prisutni su prilikom pravog napada panike, dok se doživljavanje dva ili tri od navedenih simptoma označava kao napad panike sa ograničenim brojem simptoma.Vaši simptomi biće dijagnostikovani kao panični poremećaj ukoliko
1) ste imali dva ili više napada
i 2) ukoliko je barem jedan od ovih napada bio praćen kontinuiranim strahom (tokom perioda od jednog ili više meseci) da ćete doživeti jos neki napad panike ili strahom od mogućih posledica novog napada.
Važno je shvatiti da panični poremećaj, sam po sebi, ne uključuje nijednu od fobija. Panika se ne javlja zato sto razmišljate, prilazite ili stvarno ulazite u fobičnu situaciju. Umesto toga, ona se javlja spontano i neočekivano, bez vidljivog razloga. Takođe, napad panike ne može se pripisati fiziološkim dejstvima lekova, neke droge ili medicinskom (organskom) poremećaju.Može se desiti da doživite dva ili tri napada panike a da vam se sledeći ne dogodi narednih nekoliko godina ili da se više nikada i ne ponovi. Ili, mozete doživeti nekoliko napada panike praćenih periodom bez napada, pa da se potom panika ponovo vrati nakon mesec, dva dana. Ponekad prvi napad panike može biti praćen napadima koji se uporno ponavljaju tri ili četiri puta nedeljno, sve dok ne potražite pomoć. U svakom od ovih slučajeva, javlja se tendencija razvijanja anticipatorne anksioznosti ili straha od nastupa novih napada. Strah od ponovljenih napada jedno je od osnovnih obeležja paničnog poremećaja.
Ukoliko patite od paničnog poremećaja, možete biti veoma uplašeni zbog svojih simptoma i konsultovati se sa lekarima da biste pronašli medicinski uzrok tegoba. Zbog srčanih palpitacija i nepravilnog srčanog ritma, uradićete EKG i druge kardiološke testove, čiji ce rezultat, u većini slučajeva, biti normalan. (Ponekad prolaps mitralnog zaliska, benigni srčani poremećaj, može biti udružen sa paničnim poremećajem.) Na sreću, sve veci broj lekara upoznaje se sa paničnim poremećajem i oni mogu da ga razlikuju od tegoba uzrokovanih čisto fizičkim stanjima.
Dijagnoza paničnog poremećaja postavlja se tek nakon što se isključe mogući medicinski uzroci, u koje se ubrajaju hipoglikemija, hipertireoidizam, reakcija na prekomeran unos kofeina, apstinencijaini sindrom posle upotrebe alkohola ili sedativa. Panični poremećaj uzrokovan je kombinacijom naslednih faktora, biohemijskim disbalansima u mozgu i stresom. Iznenadan gubitak ili velike životne promene mogu predstavljati okidače za pojavu napada panike.
Panični poremećaj obično se razvija u kasnoj adolescenciji ili dvadesetim godinama života. U najvećem broju slučajeva, kao komplikacija paničnog poremećaja, javlja se agorafobija (kako je opisano u prethodnom odeljku). Izmedu 1 i 2% populacije ima čist panični poremećaj, dok je kod 5%, ili kod 1 od 20 osoba, napad panike praćen i agorafobijom.
Aktueini pristupi u tretmanu paničnog poremećaja
Sve metode koje slede predstavljaju poslednju reč u tretmanu paničnog poremećaja.
Vezbe relaksacije. Svakodnevno vežbanje abdominalnog disanja i neke od formi duboke mišićne relaksacije (kao sto je progresivna mišićna relaksacija). Ovo pomaže da se ublaže fizički simptomi panike, kao i anticipatorna anksioznost koju možete iskusiti ako se napad panike ponovi. Može vam biti preporučen i program fizičkih vežbi za ublažavanje anksioznosti.
Terapija kontrole panike. Identifikovanje i eliminacija katastrofičnih misli (kao sto su Zarobljen sam!, Poludeću! ili Doživecu infarkt!) koje su okidači napada panike. Interoceptorna desenzitizacija. Vežbanje voljnog navikavanja na telesne simptome panike, kao sto su ubrzan rad srca, znojenje ruku, nedostatak vazduha ili vrtoglavica. Ovi simptomi izazivaju se namemo, obično u kancelariji terapeuta. Na primer, vrtoglavica može biti izazvana vrtenjem na stolici, a ubrzan rad srca trčanjem uz i niz stepenice. Ponavljano izlaganje neprijatnim telesnim simptomima izaziva desenzitizaciju, što u osnovi znači da ste se navikli na simptome do tačke u kojoj vas oni više ne plaše.
Terapija lekovima. SSRI (selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina) antidepresivi kao što su paroksetin (Paxil), sertralin (Zoloft), escitalopram (Lexapro) ili citalopram (Celexa), ili benzodijazepini kao sto su alprazolam (Xanax, Ksalol), lorazepam (Ativan) ili klonazepam (Rivotril), mogu da se koriste za ubiažavanje simptoma panike. Najbolje je ove lekove uzimati udruženo sa prve tri metode.
Promene ličnosti i načina života. Uvođenjem promena u način života možete umanjiti sklonost ka napadima panike, tako sto ćete primeniti strategije za savladavanje, kontrolu stresa, redovno vežbati, izbaciti stimulanse (kafa, alkohol, cigarete…) i sećer iz ishrane, usporiti ritam života i uvesti ,,predahe”, promeniti perfekcionističke stavove i smanjiti preteranu potrebu za ugađanjem drugima, kao i preteranu potrebu za kontrolom.