Istorijski gledano, depresija je fenomen koji su ljudi uočili još tokom antičkog perioda, sto potvrđuju opisi mnogih mitskih junaka. Docnije, Šekspirovi tragični likovi kao sto su Hamlet ill Magbet prikazani su tako da, po savremenim kriterijumima, zadovoljavaju mnoge simptome depresivnosti. Od srednjeg veka pa naovamo ulagani su brojni napori da se razume šta je to depresija, kako ona nastaje i kako može da se prevaziđe. Nauka se kroz različite grane —medicinu, farmaciju, psihologiju, sociologiju, ltd. bavi ovim pitanjima i do sada je ponudila mnoge korisne smernice i saznanja o depresiji i njenom tretmanu. Medutim, depresivno raspoloženje može da bude deo depresivnog stanja koje je trajnije i uzrokuje veći nivo patnje i brojne smetnje u ponašanju i socijalnom funkcionisanju. U medicinskoj terminologiji ovakvo stanje naziva se Depresivnim poremećajem. Depresivni poremećaj najkraće može da se opiše kao poremećaj raspoloženja i aktiviteta. To znači da se on ogleda u promenama na nivou naših emocija i ponašanja osoba biva loše raspoložena, bezvoljna i pasivna. Depresivna stanja po svojoj jačini mogu da variraju od blagih, preko umerenih, pa do veoma snažnih, kada osoba gubi zanimanje za spoljasnji svet, teško se pokreće na bilo kakv akciju, doživijava život kao bezvredan ili oseća da je jedino rešenje da ga okonča. Ove epizode depresivnog stanja mogu da traju od nekoliko meseci do godinu dana, Kao i da se tokom života ponavljaju više puta.
Kako se depresija prepoznaje
Da bi se za nekog reklo da pati od depresivnog poremećaja, nije dovoljno da se on sam oseća neraspoloženo i nezainteresovano. Glavne odlike depresivnog poremećaja su: sniženo raspoloženje, pesimistički način razmisljanja, odsustvo sposobnosti za uživanje, snižen nivo energije i usporenost, loša koncentracija i nisko samopoštovanje.
Depresivni poremećaj opste odlike
Ključni simptom depresivnog poremećaja je intenzivno osećanje nezadovoijstva Takođe su prisutni i simptomi sniženog raspoloženja, depresivnog razmišljanja (,Ja sam gubitnik”, ,,Moj život je besmislen”, ,,Nikada neću ostvariti svoje važne žeije”), a u ozbiljnijim slučajevima praćeni su i depresivnim simptomima. Odlike depresivnosti često se javljaju udružene sa anksioznosću.
Blagi depresivni poremećaj-karakteristike
- Sniženo raspoloženje;
- Karakter i ponašanje koje drugi vide drugačiji su od uobičajenog;
- Nedostatak energije i nesposobnost za uživanje;
- Simptomi anksioznosti;
- Loše spavanje -teskoće prilikom usnivanja i često budenje tokom spavanja;a raspoloženje se pogoršava uveče;
- Pesimizam.
Simptomi i znaci umereno teškog depresivnog poremećaja
1. Izgled: tuzna spoljašnjost; psihomotorna usporenost.
2. Sniženo raspoloženje: doživljaj nesrećnosti i jada; dnevne promene
raspoloženja — pogoršavaju se ujutro; anksioznost, razdražljivost, kao i agitacija i
3. Nedostatak interesovanja i nesposobnost za uživanje: smanjena energija;
loša koncentracija; subjektivno slabo pamćenje.
4. Depresivno razmišljanje: pesimističke misli i misli o krivici; uverenje u
sopstvenu neuspešnost; beznađe; razmišljanje o samoubistvu; samooptuživanje;
hipohondrične ideje.
5. Bioloski simptomi: rano buđenje i drugi poremećaji spavanja; gubitak ili
povečanje telesne težine; smanjen apetit; smanjen seksualni nagon.
6. Ostali simptomi: opsesivne misli, depersonalizacije.
Izgled: usporene mentalne i motorne aktivnosti, mogućnost agitiranosti, nemira koji se može ispoljavati kao doživljaj nesposobnosti da se bude opušten. Raspoloženje: osoba se oseća nesrećno, a taj doživljaj je drugacijeg kvaliteta od uobičajene tuge. Prisutne su i dnevne promene raspoloženja, a najčesće raspoloženje lošije je ujutro nego kasnije u toku dana. Čest je doživljaj emocionalne praznine. Javljaju se anksioznost i razdražljivost. Nedostatak interesovanja za angažovanje u stvarima u kojima su prethodno uživali i u kojima su nalazili zadovoijstvo. Ovo je praćeno povlačenjem iz društvenih aktivnosti, iz komunikacije sa drugima, uz potrebu da ih drugi ljudi ostave na miru. Umereno depresivne osobe često imaju smanjenu energiju i doživljaj da njihove aktivnosti izistkuju naprezanje. Ove osobe su tihe, na pitanja odgovaraju kratkim rečenicama, registruje se sporost u izražavanju, a u ponašanju usporenost.
Često se desava da osobe koje pate od depresivnosti pomišljaju da je ovakav gubitak energije posledica telesnog oboljenja pre nego sto smatraju da je reč o depresiji. Pored ovoga, javljaju se problemi lošije koncentracije i slabijeg pamćenja. Depresivne osobe često su zabrinute za svoje telesno zdravlje i žale se na razlicite telesne tegobe, čestu opstipaciju i bolove.
Razmišljanje: osoba koje pate od depresije opsedaju sumorne misli o proslosti sadasnjosti i buducnosti.
Misli o prošlosti
Ove misli često su povezane sa krivicom i samooptuzivanjem, recimo, zbog toga što je osoba nekada nekoga izneverila, nepravedno osudila i sl. Krivica u težim oblicima depresivnosti može biti veoma izražena, a dešava se da je ovo osećanje često prisutno onda kada uopšte nije povezano sa određenim događajem.
Misli o sadašnjosti
Osobe vide nesrećnu stranu svakog događaja, doživljavaju sebe kao neuspešne smatraju da ih i drugi takvima vide. Nemaju samopouzdanja i smatraju da neće postići nikakav uspeh jer za to nemaju šanse.
Misli o budućnosti
Ove misli tiču se očekivanja loših ili najgorih mogućih ishoda i neuspeha i često su udružene sa gubitkom nade i razmišljanjem koje uključuje stavove da život nije vredan življenja i da je smrt dobrodošlo rešenje.
Bioloski simptomi: podrazumevaju poremećaje spavanja, promene u raspoloženju na dnevnom nivou, promene apetita, telesne težine, opstipaciju, gubitak seksualne. Rano jutarnje buđenje najčesća je karakteristika poremećaja spavanja i odlikuje se buđenjem dva-tri sata ranije nego sto je to uobičajeno. Ovo budno stanje ne sadrži doživljaj naspavanosti i osobe se ne osećaju odmornima. Prisutan je pesimizam, razmišljanje o neuspesima i sumorne misli. Teško se tone u san, česta su buđenja tokom noći ali i prekomerno spavanje. Promene apetita i telesne težine podrazumevaju gubitak apetita i telesne težine ili pak
Aktuelni pristupi tretmanu depresije i depresivnih simptoma
Najrasprostranjenije metode u tretmanu depresije obuhvataju farmakoterapiju i psihoterapiju. Pod farmakoterapijom podrazumeva se uzimanje nekog od lekova poznatih kao antidepresivi, a koje prepisuje psihijatar. Za ovu vrstu terapije najvaznije je pridrzavati se lekarskih uputstava, lekove uzimati u prepisanoj količini i vremenskim intervalima i biti strpljiv u očekivanju njihovih efekata. Da bi se rezultati uzimanja antidepresiva primetili, potrebno je da prođe i do mesec dana. Za sva pitanja u vezi s korisćenjem leka, njegovim žeijenim i neželjenim efektima, najefikasnije je obratiti s lekaru koji je terapiju prepisao. Takođe je važno blagovremeno obavestiti lekara o tome kako lekovi deluju na vas, kako bi mogao da reaguje ukoliko se očekivan rezultati ne pojave u predvidenom roku. Tada će lekar razmotriti promenu količine leka, prepisati drugi ili predložiti neki dodatni vid tretmana. Najčesće se farmakoterapiji pridružuje psihološki tretman.
Pshiološki tretman u vidu psihoterapije može se koristiti u tretmanu depresije samostaino ili u kombinaciji sa farmakoterapijom. Postoje brojni vidovi psihoterapijie koji na razlicine načine pristupaju ovom problemu, a kojima je svima zajedničko to da terapeut putem razgovora pomaze osobi da razume kako su tegobe nastale, da nauči kako da ih što bolje savlada i kako da se u budućnosti uspešno suoči sa sličnin teskoćama, ukoliko se pojave. Pitanje odabira odgovarajućeg psihoterapeuta veoma je delikatno, all najkraća preporuka bila bi da prilikom odlučivanja za psihoterapeuta obratite pažnju na to da li osoba poseduje odgovarajuće obrazovanje i iskustvo u oblasti psihološkog tretmana depresije. Ako je u pitanju mlad terapeut koji se još uvek edukuje, važno je da postoji iskusan i stručan mentor koji nadgleda njegov rad. Jedan od najproučavanijih i siroko primenjivanih psihoterapijskih pravaca u tretmanu depresivnosti je kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT). Ova vrsta terapije bazira se na pretpostavci da način na koji ljudi razmišljaju o sebi i svojoj okolini utiče na to kako ce se osećati i ponašati. Istrazivači koji se bave ovom oblasću ustanovili su da depresivne osobe pogresno interpretiraju mnoge situacije, te da se depresivno raspoloženje održava upravo tim iracionalnim stavovima prema sebi, svojoj okolini budućnosti. Primer takvog razmišljanja bio bi: ,,Pao sam na ispitu — ja sam bezvredan nikada neću uspeti”. Iracionaini stavovi nisu zasnovani na realnim činjenicama, nego na pogrešnom uverenju da je osoba neadekvatna, bespomoćna ili osuđena na patnju
Ovakav pesimistican stil razmišljanja vodi osećanju tuge i usamljenosti, te demotiviše osobu da se bavi stvarima koje bi je oraspoložile. Budući da se na ovaj način osoba sve manje uključuje u svoje svakodnevne aktivnosti, to joj može poslužiti kao dodatna potvrda negativne slike koju ima o sebi. Odnosno, time može da učvrsti svoje pogresne zakljucke o tome da je, na primer, lenja, neodgovorna i sl. Tokom KBT terapije osobi se pomaže da uoči i preispita svoje iracionalne stavove, kao i da nauči da ih zameni racionalnim, koji ne vode ka osećanju depresivnosti ni ka pasivnosti. Takode, pomaže da se ljudi fizicki aktiviraju i da svoje dane postepeno ispunjavaju redovnim aktivnostima, naročito onima u kojima su uspešni i koje im prijaju. Pored navedenih, terapeutov zadatak je da osobi pomogne u osmišljavanju korisne strategije za prevazilaženje svakodnevnih problema i izazova, kao i da nauči osobu da reaguje sa mnogo manje depresije ukoliko se u buducnosti nađe u sličnoj situaciji. Na taj način će osoba, uz ulaganje truda i pomoć terapeuta, imati veliku šansu da nauči kako da popravi svoje raspoloženje i savlada depresivnost. Pored KBT pristupa, psihološkom tretmanu depresije uspešno pristupaju i ostale psihoterapijske škole — transakciona analiza, rodžersovska nedirektivna terapija, geštalt ili neka od psihoanalitickih terapija.
Bez obzira na odabranu metodu u prevazilaženju depresivnosti, važno je imati na umu da se poboljšanje ne dešava preko noći, kao i da supovremeni ,,padovi” i teškoće očekivani pre nego što osoba uspe da izađe na kraj sa depresivnosću. Svaka takva prepreka može da posluži kao dodatna lekcija. Moguće je da je plan koji smo sebi zacrtali preambiciozan ili neodgovarajući s obzirom na trenutne životne okolnosti. Informacije koje na ovaj način dobijamo, mogu nam u budućnosti poslužiti kao putokaz za lakše napredovanje do željene promene. Uspešno izlaženje na kraj sa depresijom nije lak zadatak, ali, srećom, nije nemoguć. Pogotovo ako naučimo da cenimo svaki napredak koji postignemo i tolerišemo trenutne zastoje ili nazadovanja. Uz ovakav stav biće nam lakše da istrajemo i sebi pružimo adekvatnu podršku i trpljenje dok učimo kako da pobedimo depresiju.
Samopomoć u depresivnosti
Jedan od pomenutih simptoma depresije, koji se tiče doživljaja beznadežnosti, može da navede osobu na pomisao da se njeno stanje nikada neće popraviti, Međutim, podaci govore da depresivna epizoda traje odredeno vreme, nakon čega se povuče – čak i bez tretmana. To ipak ne znaci da je poželjno jednostavno čekati da depresivnost prođe sama od sebe. Bez posvećivanja pažnje ovom problemu i ne uključivanju u neki vid tretmana, moguće je očekivati dodatne životne komplikacije. Rano otkrivanje i tretman mogu da posluže kao zaštita od narušavanja poslovne sfere, kvaliteta međujudskih odnosa, kao i brige za sopstveni opstanak. Viševekovno iskustvo bavljenja ovim problemom iznedrilo je brojne metode koje pomažu u tretmanu i oporavku od depresije. Iako ne postoji čarobni štapić koji ce u trenu eliminisati depresiju, postoje veoma efikasni tretmani u umanjivanju i otklanjanju simptoma, kao i vidovi pomoći koji osobu pripremaju za eventuaini povratak simptoma. Važno je da se svakodnevno angažujete u aktivnostima koji vam donose doživljaj uspeha i postignuća i pružaju vam zadovoljstvo, kojima se obezbeđuje bliskost sa drugima. Neki od koraka koje možete preduzeti su:
Upoznavanje sa svojim problemom
Fizička aktivnost
Upravljannje stresom
Vođenje dnevnika
Razgovori sa ljudima
Relaksacione tehnike
Duhovni razvoj
Depresija, Priručnik za klijente, Centar za ratnu traumu, Novi Sad
Više o nastanku i lečenju depresije možete saznati u nekoj od emisija koje se bave ovom temom. U nastavku je prikazana jedna takva emisija- Profesor Dr Marić govori o depresiji i pristupu lečenju iz ugla savremene psihijatrije i psihoterapije…
Preporuka: Ukoliko imate nevedene siptome mnogo lakše i brže ćete ublažiti simptome i započeti rešavanje uzroka koji su doveli do problema ukoliko bar jednom porazgovarate sa psihologom ili nekim drugim stručnim licem koji će Vas mnogo detaljnije upoznati sa problemom i načinom prevazilaženja. Takođe psiholog ili psihijatar mogu mnogo bolje da procene da li simptomi zahtevaju terapiju medikamentima nego da ih uzimate na svoju inicijativu.
Psiholog Novi Sad- Ivan B. Ogrizović
Mozete zakazati svoj termin putem telefona:
063/872-88-91
021/633-53-77